Tek toliko da se ne zaboravi. 

MAGARAC

Jara. Užarena je lopta nemilosrdno pržila kamenjar pod sobom, tjerajući kolonu gardista da zgrbljenih ramena posrću uskom, na trenutke nevidljivom stazicom što im je vijugala pod nogama.

Tek nekoliko pixela na bijelom ekranu. 

Od mjeseca ožujka 1998. godine do kolovoza 7. 2008. godine - priča Petrović Miroslava – umirovljenog gardista sa "riješenim statusom i stambenim pitanjem".

Jamljeno sa ostalih portala i stranica (njamke, skoro pa jedini kaj ga opće čitam je DROL).

Hrvatski književnici i pismeni ljudi, zamoljavam vas za uvid u rječnik kojim se koriste dotični. Zamijetite kako u njihovim rečenicama CARUJE "srpsko - ali hrvatski jezik"; a laicima samo poručujem neka obrate pažnju na korištenje riječi "da" umjesto "kako" ili "neka", ili bilo koji drugi oblik hrvatskog jezika.

ALI ZAISTA BEZ KOMENTARA. 

Tekst naslova je ukraden drito Seji Sexonu, al' znam kak' me on neće tužit

Kaj će na ovom dijelu stranice bit - još pojma nemam.

Osim veterana rata, političari se zemlje za koju se taj veteran borio više boje jedino mladih te zemlje. Veterana je puno lakše strpati u zatvor i baciti ključ, tome smo svjedoci svakodnevno. 

Ali Mladi su Domoljubi u svakoj prosperitetnoj državi veća prijetnja vlastodršcima i NJIHOVIM ciljevima, jer prečesto se NJIHOV osobni prosperitet kosi sa prosperitetom Države kojoj su na raznorazne načine došli na čelo"